To nije konačan broj preuzetih tvrtki jer nisu sve akvizicije registrirane kroz službene kanale. Akvizicija 191 tvrtke znači da je big tech u prosjeku stekao novu tvrtku gotovo svakih 11 dana u posljednjih 6 godina. 

Mjerodavna tijela za zaštitu tržišnog natjecanja spriječilo je samo dvije namjere  preuzimanja od big techa. Skoro 67% preuzetih tvrtki zatvorilo je svoje web stranice nakon akvizicije. U nekim su slučajevima potpuno prestali opsluživati ​​klijente.

Kako upozorava nevladina agencija za ravnopravno tržišno natjecanje SOMO, većina preuzimanja big techa izbjegne regulatornu kontrolu, što izaziva ozbiljnu zabrinutost o njihovom utjecaju na inovacije, konkurenciju i opstanak startupa, posebno u EU.

SOMO navodi kako čak 184 preuzimanja od big techa nije uopće prijavljeno Europskoj komisiji, odnosno mjerodavnim institucijama u Europskoj uniji što upućuje da je regulirano tek oko 4% spajanja velikih tehnologija.

Tvrtke sa sjedištem u SAD-u primarne su mete za preuzimanje od big techa. Kompanije u EU su na drugom mjestu po ciljevima akvizicija. Među 27 tvrtki sa sjedištem u EU koje je kupio big tech, mnoge su bile uključene u razvoj proizvoda u području umjetne inteligencije, cloud computinga i robotike. Naime, 16 ih je zatvorilo svoje web stranice, što je izazvalo zabrinutost o tome kako američka velika tehnologija guši inovacije u Europi.

Agresivno preuzimanje

Googleov vlasnik, Alphabet, nedavno je najavio svoju najveću akviziciju ikada kada je u ožujku kupio izraelski startup za kibernetičku sigurnost Wiz za nevjerojatnih 32 milijarde američkih dolara. Unatoč neviđenom trošku, postoji rizik da posao padne ispod pragova za regulatornu kontrolu u jurisdikcijama poput EU-a. To je samo najnoviji primjer ekspanzionističke strategije big techa.

Kroz agresivna spajanja i preuzimanja, tehnološki divovi su proširili svoju dominaciju. Tijela za tržišno natjecanje u cijelom svijetu do sada su uglavnom odbijala te poslove uz malo nadzora, unatoč sve češćim pozivima na veću odgovornost. U proteklom desetljeću tijela za zaštitu tržišnog natjecanja postala su nešto opreznija, no ipak su velike tehnološke tvrtke uspjele zaobići propise. Na primjer, izvješće Američka savezna komisija za trgovinu (FTC) primjećuje da su između 2010. i 2019. godine velika tehnološka poduzeća izvršila 819 transakcija koje nisu zadovoljile pragove za prijavu prema američkim pravilima kontrole koncentracija. 

Stroža kontrola

Nakon 2022. godine uslijedilo je ozbiljnije usporavanje spajanja i preuzimanja. Dok je big t ech kupio 40 tvrtki u prosjeku između 2019. i 2022. svake godine, stekao je 13 odnosno 18 tvrtki 2023., odnosno 2024. godine. 

To je vjerojatno rezultat odvraćajućeg učinka strože kontrole koncentracija, posebno u SAD-u pod Bidenovom administracijom, i rastućih kamatnih stopa, što je otežalo tvrtkama osigurati jeftini dug za stjecanje novih tvrtki. Doista, ukupno tržište spajanja i preuzimanja opalo je 15% u 2023. godini, a snažna provedba spajanja odvratila je tvrtke od spajanja. Odustalo se od devet spajanja u SAD-u 2024. godine nakon istraga, nagli porast u usporedbi sa samo dva odustajanja u 2022. godini. Stroža kontrola nije nastupila samo u SAD.  2023. godine Uprava za tržišno natjecanje i tržište Velike Britanije blokirala je Metinu akviziciju Giphyja, a Europska komisija usprotivila se Amazonovom preuzimanju iRobota, dogovoru od kojeg su tvrtke potom odustale.  

Trumpova naklonost big techu

Međutim, s drugom Trumpovom administracijom i njezinim bliskim vezama s izvršnim direktorima big techa, kontrola preuzimanja će vjeruje se oslabiti, što će vjerojatno omogućiti povećanje aktivnosti spajanja i preuzimanja u sljedećih nekoliko godina. Već se primjećuju  znakovi promjene, kao što je akvizicija od 32 milijarde dolara od strane Alphabeta of Wiz, koja je navodno ubrzano pod utjecajem Trumpa. Prošlog ljeta, prije Trumpove ponovne pobjede na predsjedničkim izborima u SAD, Wiz je odbio Alphabetovu ponudu od 23 milijarde dolara, navodeći zabrinutost zbog regulatornog odobrenja kao jedan od razloga. 

Monopolizacija

Količina akvizicija big techa poseban je ekonomski fenomen bez presedana u povijesti, a zabrinutost izaziva zbog očitih monopola koji im je prvi cilj. Potvrda za to je analiza onoga što se događa s preuzetim tvrtkama. Nekoliko je scenarija za stečene tvrtke nakon akvizicije. Dok su neke tvrtke integrirane u ekosustave big techa, druge su preuzete da bi bile ugašene ili propale u vlasništvu big techa.

Kako bi analizirao što se sve događa s preuzetim tvrtkama SOMO je promatrao što se događa s web stranicama takvih tvrtki. Web stranice 67% od 191 tvrtke više nisu dostupne. Te su web stranice ili zatvorene, najavljeno zatvaranje ili su preusmjeravale korisnike na web stranicu velike tehnološke tvrtke. Prema analizi Alexa Gautiera i Roberta Maitrya, većina stečenih proizvoda ukinuta je nakon akvizicije. 

To ne znači nužno da je 67% stečenih tvrtki koje smo identificirali ugašeno. Neki su možda integrirani u ekosustave big techa i nastavljaju tako djelovati. No, brojka ukazuje na to da su stečene tvrtke izgubile svoju autonomiju da samostalno nude svoje proizvode i usluge, što je upravo faktor koji ih je učinio dovoljno uspješnim da ih kupi big tech. Činjenica da su dvije od tri tvrtke zatvorile svoje web stranice sugerira da ih je možda ugasila tvrtka preuzimatelj ili da su eliminirane ili ograničene prije nego što su dosegle svoj puni potencijal. To sugerira da su te tvrtke mogle ponuditi održive alternative etabliranim tvrtkama na raznim tržištima, pružajući nova i potencijalno učinkovitija rješenja potrošačima, da nisu bile stečene.

Ubijanje inovativnosti

Studija Ufuk Akcigita i Nathan Goldschlaga pokazali su da akvizicija startupa od strane velikih tehnoloških tvrtki smanjuje inovacije za 6 do 11%. 

Niz primjera preuzimanja big techa upućuju na širi problem zadržavanja monopola. Naime, velike tehnološke tvrtke mogu oblikovati put inovacija u digitalnom gospodarstvu na način koji koristi samo njihovom poslovnom modelu i profitnim maržama. To može utjecati na ljude povećanjem ovisnosti o ekosustavima velike tehnologije, ograničavanjem interoperabilnosti trećih strana, ubijanjem kreativnosti ili rasipanjem obećavajućih tehnologija u osjetljivim područjima kao što su zdravstvena tehnologija ili kibernetička sigurnost. Štoviše, koncentracija inovacija riskira potkopavanje raznolikog i pluralističkog gospodarstva, u kojem se inovacije mogu slobodnije razvijati.